Moderni čovjek živi u svijetu koji se može smatrati jednim velikim tržištem. Tržištem s milijardu različitih proizvoda koji traže put do kupca. Proizvod koji ne može naći svoj put do kupca beskoristan je proizvod i vrlo brzo će donijeti propast svom proizvođaču. Na tom ogromno tržištu danas postoje tisuće proizvoda koje zadovoljavaju istovjetne ljudske potrebe. Na tržištu danas postoje stotine vrsta automobila, stotine vrsta kuhala, stotine vrsta traktora i tako dalje, i svi ti proizvodi nastoje zadovoljiti jednu te istu, specifičnu potrebu čovjeka.
U toj ponudi istovrsnih proizvoda kako da upravo vaš proizvod, a ne proizvod vašeg konkurenta, nađe put do kupca. Nekad je odlučivala dostupnost proizvoda. Onda su ljudima postali dostupni mnogi istovrsni proizvodi. Tad je presudna postala kvaliteta i financijski omjer dobivenog s uloženim. No, početkom 21. stoljeća znanja i informacije postaju globalno vlasništvo pa se na tržištu pojavljuju mnogi proizvodi koji su vrlo kvalitetni i konkurentni, a dolaze iz dijelova svijeta koji prije jednog desetljeća nisu imali ni znanja ni tehnologije da proizvode takve proizvode, a kamoli da budu konkurentni na otvorenom globalnom tržištu.
Što proizvođaču danas preostaje? Jednostavno, njegov proizvod mora biti ljepši oku da u moru kvalitetnih istovrsnih proizvoda privuče kupca. Stoga je u modernom svijetu važnost dizajna u ekonomiji sve veća i veća. Jedino s pravim dizajnom, dizajnom koji će se svidjeti kupcu na prvi pogled, proizvođač može iskočiti iz mase.
Proizvođači su to shvatili. I počeli su ulagati u dizajn. Unajmljivali su i unajmljuju usluge najkvalitetnijih dizajnera kako bi upravo njihov proizvod bio taj koji će zapeti za oko kupcu. Neki su to shvatili doslovno. Kod nekih je dizajn postao sve. Čak i nauštrb praktičnosti. I vrlo brzo su se našli pred propašću. Njihov proizvod je la haute couture među proizvodima, a nije baš praktičan „običnom” čovjeku, i ostaje neprodan.
Zato su se proizvođači sjetili da proizvod osim što mora biti lijep mora biti i kvalitetan i praktičan za svakodnevnu uporabu. Značaj dizajna postao je još važniji. Dizajn je sad imao dvostruku, trostruku ulogu.
Međutim, na Sveučilištu za umjetnost u Londonu (University of the Arts London), predvođeni prof.dr. Paulom Ekblomom, napravili su korak više. Profesor Ekblom je prvi profesor na svijetu s titulom „Profesor dizajna u službi prevencije kriminaliteta” (Professor of Design Against Crime). U Istraživačkom centru za dizajn u službi suzbijanja kriminaliteta, kojim upravlja profesorica Lorraine Gamman, počevši od 1999., razvijen je niz dizajnerskih rješenja za proizvode, arhitektonska rješenja i sredstava komunikacije, koja su sigurna i oku ugodna. Kako bi profesor Ekblom to rekao „ugodna za korištenje, a neugodna za zlouporabu (user-friendly shilst abuser-unfriendly). Jednom riječju, dizajni koju su doprinijeli da dizajnirani proizvod bude prepreka svakom kriminalcu koji bi ga pokušao otuđiti ili zloupotrijebiti.
Simpatični profesor, koji pomalo podsjeća na filmski lik „Q” iz filmova o Jamesu Bondu, s kojim smo razgovarali na 4. Regionalnoj konferenciji o sigurnosti gradova održanoj u Solinu 12. i 13. travnja ove godine, sebe naziva „kriminalistom među umjetnicima”. Voditelj je katedre „Dizajn u službi prevencije kriminaliteta” (Design Against Crime), koju sluša svaki student postdiplomskog studija dizajna ove vodeće svjetske visokoškolske ustanove. Prisutnost profesora Ekbloma na konferenciji u Solinu iskorišten je i kao prilika za vođenje razgovora na temu unaprjeđenja i promocije policijske struke u partnerskom sustavu prevencije kriminaliteta, koju je on vodio s predstavnicima Regionalnog kluba IPA-e Splitsko-dalmatinske policijske uprave.
Central Saint Martins College of Arts and Design prva je škola dizajna u svijetu koja je započela s predavanjima za svoje studente o važnosti dizajna koji će ljudima kroz korištenje proizvoda koje oni dizajniraju omogućiti ugodan i siguran život. Njihov primjer odnedavno je počelo slijediti Tehnološko sveučilište (University of Technology) u Sydneyu, Australija. Najbolja obrana od kriminala je odvratiti kriminal od sebe. Dizajn koji slijedi upute profesora Ekbloma to može.
A to se može primijeniti na sve vrste proizvoda. Od sitnog inventara, preko prometnih sredstava do arhitektonskih rješenja. Ne postoji proizvod koji ne može biti predmet kriminalne radnje, no srećom ne postoji ni proizvod koji se ne može napraviti sigurnijim nego što to danas jest.
Jedna od važnijih stavki na kojima se temelji učenje profesora Ekbloma je poduka o tehnikama koje kriminalci koriste. Poznavanje kriminalnih tehnika pomoću kojih kriminalci napadaju svaki od predmeta koji se dizajnira omogućuje dizajnerima da tehničkim protumjerama maksimalno otežaju posao kriminalcima. Kao i u svijetu divljih životinja predator će se uvijek usmjeriti na slabiji cilj, a upravo to je zadaća dizajna u službi prevencije kriminaliteta, učiniti proizvod „teškim ciljem”, odvratiti kriminalca.
Osim što svoje studente redovito podučava o kriminalnim tehnikama i načinima kako im doskočiti, centar u kojem radi profesor Ekblom organizira i akademske rasprave, organizira izložbe, pruža informacije putem javnih medija ili organizira razgovore s proizvođačima i svim onima koji sudjeluju u procesu prevencije kriminaliteta, kako bi prošio svoje znanje i na druge.
Jedan od važnijih oblika širenja znanja predstavljaju radionice u kojima pored studenata profesora Ekbloma sudjeluju i drugi zainteresirani sudionici. Pred učesnike radionica postavljaju se određeni problemi s kojima se susreću lokalne zajednice, a zatim se kroz dizajn okoliša nastoje postići da sam okoliš ili uporabni predmeti postanu sredstvo odvraćanja kriminaliteta. Najuspješniji radovi tiskaju se u posebnim publikacijama Centra, a mnogi korisni savjeti mogu se naći i na internetskim stranicama www.designagainstcrime.com .
Dizajn u službi prevencije kriminaliteta koristi razne dizajnerske alate, postupke i proizvode u suradnji s drugim tijelima koja žele reducirati razinu kriminaliteta u svojim sredinama kroz redizajn svog okoliša. Centar prikuplja uspješnu praksu i znanje na ovom polju, a potom ih dijeli korisnicima na način da isti shvate koji su to alati, postupci i proizvodi koji bi im stvarno mogli pomoći da reduciraju protuzakonito ponašanje u vlastitim sredinama.
U svom poslu profesor Ekblom usko surađuje s policijom i raznim financijskim kućama, te sa ugostiteljskim objektima u Londonu koji su zainteresirani da njihovi lokali postanu poznati kao mjesta sigurnog opuštanja.
U suradnji s tijelima triju država, Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i Australije razvio je projekt sigurnog dizajna bankomata koji bi trebao smanjiti broj kaznenih djela vezanih za aparate za automatske financijske transakcije. O tome se može više vidjeti na web stranici www.designagainstcrime/project/students/. Pravilnim dizajnom ovi aparati trebali bi postati otporni na kaznena djela tzv. sceaminga, odnosno omogućiti korisnicima sigurnije korištenje.
Jednako kao i Hrvatsku i Ujedinjeno kraljevstvo zadesio je val kaznenih djela vezanih za otuđenje sekundarnih sirovina. Mnogi metalni predmetni, pogotovo oni izrađeni od bakra, olova i sličnih materijala kradu se diljem Britanije i prodaju na crnom tržištu. Kako dizajnirati predmete koji bi bilo što otporniji na pokušaje krađe glavna je zadaća trenutne suradnje profesora Ekbloma i Britanske transportne policije (British Transport Police).
Profesor Ekblom ističe kako je suradnja s ugostiteljskim objektima u Londonu nešto osjetljivijeg karaktera. London kao jedno od najjačih turističkih središta svijeta i kao domaćin slijedećih Olimpijskih igara ima jaki interes da razvije imidž grada s sigurnim mjestima za zabavu. No, preveliko insistiranje na sigurnosnim mjerama, odnosno pretjerano upozoravanje gostiju na mjere samozaštite, može dovesti do kontraefekta, U tom slučaju gosti se mogu početi osjećati nesigurno, iako vlasnici čine sve da budu sigurni. Stoga se tom problemu mora pristupiti na senzibilniji način. Upravo tu pomažu dizajnerska rješenja. Rješenja koja će omogućiti posjetiteljima da sigurno odlože svoje stvari, a da iste ne postanu plijen kradljivaca, moraju postati magnet za mušterije. Diskretan dizajn, koji sam otkriva svoje prednosti korisniku, kao što je ukusno dizajnirana kuka za vješanje torbice na stolu ili sjedalici, i slične stvari, u glavama posjetitelja ostavljaju dojam – tu sam siguran. Dizajnerska rješenja moraju biti jednostavna, dostupna, i pomalo vickasta. Kada način korištenje tih rješenja mora objašnjavati osoblje stvara se dojam pretjeranih upozorenja i uputa, a to onda dovodi do kontraefekta straha od onoga što možda i ne postoji. Dakle rješenja u dizajnu moraju se nametnuti kao zgodan štos i stvoriti osjećaj „Hej, pa ti ljudi znaju kako doskoči pokvarenjacima…stvarno cool…sviđa mi se”, a da istovremeno bude učinkovito.
Kako to napraviti zna profesor Ekblom koji svoje znanje vrlo rado dijeli kroz projekt „5I” – Intelligence-Intervention-Implementation-Involvement-Imapact. Potrebno je znati s kakvom vrstom problema se možemo susresti (intelligence). Zatim moramo znati kako najbolje odgovoriti na taj problem kroz dizajn (intervention). Nakon toga moramo taj dizajn primijeniti u stvarnom okruženju (implementation). Jednom kad ga primijenimo u stvarnom okruženju moramo pokazati aktivan odnos prema tom rješenju (involvement), u smislu da taj predmet održavamo učinkovitim, a na kraju ocijeniti njegove učinke (impact). Za one koje to zanima detalje o ovom pristupu može pronaći na web stranici http://5isframework.wordpress.com.
To su osnovni koraci koji vode do učinkovitog dizajna u službi sprječavanja kriminaliteta, znanja koje je profesor Ekblom prvi u svijetu počeo „saditi” u glave dizajnera i umjetnika, i koje u Ujedinjenom kraljevstvu, a i šire daje prve dobre rezultate. To znanje profesor Ekblom spreman je podijeliti i s hrvatskim školama dizajna s kojima mu je velika želja razviti suradnju.
Za RK „IPA splitsko dalmatinska”, Antonio Vulas, Postaja pomorske policije Split, travanj 2012.